Logički dokazi o nepomjerajućoj Zemlji

Učili smo suprotno svom zdravom razumu i iskustvu, da naizgled nepomična ravna Zemlja ispod naših nogu je u stvari pokretna lopta koja se vrti oko svoje ose 1600 km/h, koja se klati i nagnuta je 23.5 stepeni po svojoj vertikalnoj osi. Učili smo da kruži oko Sunca brzinom 107.200 km/h, i zajedno sa čitavim solarnim sistemom brzinom od 800.000 km/h kruži oko naše galaksije "Mliječni put." Zatim kruži oko svemira koji se širi od velikog praska nevjerovatnom brzinom od 1.072.000.000 km/h.
Ali mi ne možemo osjetiti niti doživjeti bilo šta od ovoga.
Učili smo da je misteriozna sila zvana gravitacija, magični magnetizam, odgovorna da drži sve da ne ispadne ili izleti iz okretajuće Zemlje lopte i da je dovoljno snažna da drži ljude, okeane i atmosferu. Ali je dovoljno slaba da dozvoli insektima, pticama i avionima da lete sa lakoćom.
A OD KOGA SMO UČILI SVE OVO, samo pogledajte sliku i pretpostavite njeno značenje:

Dawid Wardllaw Scott je napisao: "Sjećam se da su me kao dječaka učili da je Zemlja velika lopta koja se okreće velikom brzinom oko Sunca. I kada sam mojim učiteljima rekao moju zabrinutost da će vode okeana ispasti, rekli su mi da ih u tome sprečava veliki Njutnov zakon gravitacije, koji sve drži na pravom mjestu. Predpostavljam da je moj lik pokazivao znake nevjerice, pa je moj učitelj istog momenta dodao: "Mogu ti pokazati direktan dokaz za ovo. Čovjek može da vrti kofu sa vodom oko glave bez da je prolije, pa tako na sličan način, mogu se okeani okretati oko Sunca a da pri tome ne izgube ni jednu kap." Kako je ova ilustracija očigledno bila namijenjena da riješi ovo pitanje tada nisam više ništa rekao na ovu temu. Da mi je ovo objašnjenje bilo predstavljeno kasnije, kada sam bio muškarac, odgovorio bih mu u stilu: -  Gospodine, moram da kažem da vaša ilustracija sa čovjekom koji oko glave vrti kofu sa vodom, i okeanima koji se vrte oko Sunca u nikojem slučaju ne potvrđuje vaš argument, jer voda u ova dva slučaja je stavljena pod potpuno drugačijim okolnostima, tako da bi imali vrijednosti, uslovi bi trebali biti isti, što ovde nisu. Kanta je šuplja posuda koja čuva vodu unutra, dok prema vašem učenju, Zemlja je lopta sa kontinuiranom zakrivljenošću vani, koja u skladu sa zakonima prirode ne bi mogla da zadrži vodu.
Lacantius je oko lažne mudrosti filozofa napisao: "Sfera gdje ljudi sa druge strane žive sa nogama iznad njihovih glava, gdje snijeg, kiša i grad padaju na gore, gdje drveće i bilje raste naopačke, i gdje je nebo niže od Zemlje? Drevno čudo od visećih vrtova Vavilona nije ništa u usporedbi sa poljima, morima, gradovima i planinama koji paganski filosofi vjeruju da vise iz Zemlje bez podrške."
Dawid Wardllaw Scott je napisao: "Priznajem da ne mogu da zamislim kako bilo koje ljudsko biće sa svojim čulima može da vjeruje da je Sunce stacionarno, kada sa vlastitim očima vidi kako se ono kreće na nebu, niti kako može da povjeruje da Zemlja na kojoj stoji se poput munje vrti oko Sunca, kad on ne osjeća ni najmanji pokret."

Laži koje nam je NASA dostavila

Drevne civilizacije širom svijeta vjerovali su u ravnu Zemlju, nepokretnu u centru svemira oko kojeg se nebesa okreću u savršenom krugovima. Ovaj stabilan geocentričan svemir, dokazan istinskim iskustvom i eksperimentima, koji je vladao neprikosnoveno hiljadama godina i koji adekvatno objašnjava sve zemaljske i nebeske pojave, je nasilno raseljen, okrenut, postao je beskonačni prostor, napravljena je zavjera od obožavaoca Sunca i teorijskih astronoma. Rani masonski mađioničari kao Kopernik, Kepler, Galileo, i Newton, zajedno sa svojim modernim masonskim ne astronomskim dijelovima kao što su Armstrongom, Aldrinom i Collinsom, ruku pod ruku sa NASA-i svijetom masonerije, su izvukli najveće prevare, propagirali najveće i fenomenalane laži, i tako ovjekovječili laž kao najkompletniju indoktrinaciju u istoriji.
Učionice u školama, su ukrašene globusima, kao i slikama Zemlje kao heliocentričnog modela i slikama ljudi koji lebde u svemiru. Veoma uvjerljivo stvorena iluzija je zanijela svjetsku populaciju u slijepo vjerovanje ovog mita. Najveće zataškavanje svih vremena, NASA-e i tajne masonerije, je da  živimo na planetu i da je Zemlja stacionarna i nepokretna.

"Rečeno nam je da, iako zemlja ima izgled kao ogroman avion, sa Suncem u pokretu visoko iznad i nad zemljom, da ono što vidimo je obmana; da je to optička iluzija - da nije Sunce to koje se kreće oko Zemlje, već Zemlja, sa morima i sve što je u njoj, u obliku kugle, fijuk sa nevjerovatnom brzinom oko Sunca, koje se nalazi milionima kilometara daleko - sa svojom srednjom udaljenosti koja se pretpostavlja da je oko 150 miliona kilometara, i da Zemlja putuje brzinom od 68.000 kilometara na sat, "-lady Blunt," Clarion Science Versus Božje istine "(13).

Allen Daves kaže: "Šta bi bilo Ako bi vam Vlada ili NASA kojim slučajem kazali da Zemlja miruje, zamislite to. A onda zamislite da se mi trudimo uvjeriti ljude da ona nije stacionarna, već da se kreće 32 puta brže od brzine metka izbačenog iz puške i da se vrti 1.000 kilometara na sat. Vi biste se smijali! Imalo bi toliko mnogo ljudi koji bi govorili "ti si lud, Zemlja se ne kreće! Mi bi bili ismijani, jer uz to nemamo ni naučnu podršku za ovo zamršeno teorijsko kretanje Zemlje. I ne samo to, onda bi ljudi rekli, 'oh kako onda objasniti fiksnu, mirnu atmosferu i Sunce vidljivih pokreta, kako to objašnjavate?' - Zamislite tada da mi odgovorimo ljudima, 'ne, ne, atmosfera se kreće i već je nekako magično zaglavljena u Zemlji prilikom njenog kretanja. Razlog kretanja atmosfere nije samo zato što Zemlja miruje. Dakle, ono što se zapravo radi je ono što ima smisla. Mi kažemo da teorija kretanja Zemlje je glupost. Stacionarnom Zemljom teorija ima smisla i ne može se ismijavati. Morate zamisliti da situacija bude obrnuta i tek tada ćete shvatiti koliko je smiješna ova situacija. Ova teorija iz Vlade i NASE da se Zemlja okreće i kruži oko i nagnuto i neuhodano je apsolutna besmislica i još se ljudi drže za to, čvrsto, kao medved. Oni se jednostavno ne mogu sami suočiti sa mogućnošću da Zemlja miruje iako svi dokazi pokazuju da: ne osjećamo  pokret, da atmosfera nije oduvana vani, vidimo kretanje Sunca od istoka do zapada, sve se može  objasniti na modelu nepokretne Zemlje ne dovodeći u svim tim pretpostavkama mogućnost prikrivanja prethodnih pretpostavki koje su se pokazale lošim." - Allen Daves

Ako je Zemlja zaista vrteća lopta koja je u orbiti oko Sunca, postoji nekoliko testova i eksperimenata koji bi mogli dokazati ili opovrgnuti istinitost takve tvrdnje. Na primjer, slavni danski astronom Tycho Brahe postavio je dokaze protiv heliocentrične teorije u svoje vrijeme, u smislu da ako se Zemlja vrti u orbiti oko Sunca, desila bi se promjena  relativnog položaja zvijezda nakon 6 mjeseci i one se nebi mogle vidjeti. On je tvrdio da zvijezde treba da se približuju jedna drugoj kako se udaljavamo i da se odaljavaju jedna drugoj kako se približavamo. Nakon skoro dvije stotine miliona kilometara kretanja Sunca i sunčevog sistema nemoguće je da bude samo jedan centimetar paralakse između zvijezda!
"Ako je Zemlja u datom trenutku u prostoru recimo 1. januara i prema današnjim nauku, na udaljenosti od 190,000,000 km od tog trenutka šest mjeseci nakon toga, slijedi da će relativni položaji i pravci zvijezda uveliko imati promijena, sa mogućnošću i sa malim kutovima paralakse. Ova velika PROMJENA koja nigdje nije DOKAZANA, i NIKADA uočena, nepobitno dokazuje da Zemlja miruje -. Da se ne kreće u orbiti oko Sunca "-Thomas Winship," Zetetic Cosmogeny "(67)

I sada kako je nastala teorija da su zvijezde udaljene trilionima kilometara???

Kada je Tycho Brahe pokazao da na udaljenosti od 190,000,000 kilometara zemljine orbite oko Sunca, ne može biti jedan centimetar paralakse, očajni heliocentristi, umjesto da priznaju, ustvrdili su da su zvijezde zapravo trilione i svjetlosne godine daleko od nas, tako skrivajući da značajna paralaksa ikad može biti otkrivena! Ovo zgodno objašnjenje, koje heliocentristi drže stoljećima kao zadovoljavajući dokaz, postoji kako bi utišali radoznale umove masa, ali i dalje ono nije adekvatno zbog mnogo vidljivih fenomena kao što je naša usklađenost sa zvijezdom Polaris i drugim nevjerovatnostima kojima ćemo se baviti kasnije.

William Carpenter u svojoj knjizi: "Proofs the Earth is Not a Globe" je govorio o tome da je nemoguće fiksirati teleskop na zvijezde i posmatrati ih obzirom na nevjerovatnu brzinu Zemlje u odnosu na zvijezde i ogromnu brzinu zvijezda iznad nas. Ideju o okrugloj rotirajućoj Zemlji koja se kreće nevjerovatnom brzinom nazvao je monstruoznom.

Heliocentristi nisu u mogućnosti da objasne kretanje aviona u različitim pravcima. Na primjer, ako je Zemlja i njena niža atmosfera navodno rotirajuća 1.038 milja na sat na ekvatoru prema istoku, onda bi piloti trebali napraviti dodatno ubrzanje od 1038 mph na sat kada lete prema zapadu! Sjever i Jug kurseve piloti bi takođe nužno morali nadoknaditi! Pošto su sve takve naknade neophodne, osim u mašti astronoma, slijedi da se Zemlja ne kreće.

Gabrielle Henriemt u svjoj knjizi: "Heaven and Earth" kaže: "Ako se Zemlja kreće ne bi bilo potrebe da avioni lete s jednog mjesta na drugo - koje se nalazi na istoj geografskoj širini. Avion bi se mogao samo dići u visinu i čekati željenu lokaciju gdje će stići redovnom rotacijom."

Početna stranica